Dobar dan, govori vam vaša kapetanica

by | januar 13, 2014
Foto: Aleksandra & Branislav Coka Ostojić

Foto: Aleksandra & Branislav Coka Ostojić

Da li ste ikada čuli da vam se žena obrati na ovaj način u avionu? U domaćoj avio kompaniji sigurno ne, dok u svim ostalim avio kompanijama na svetu sasvim normalnu stvar već decenijama predstavlja činjenica da su piloti žene. Sve do sada, za naše žene nebo je bilo iznad granice mogućeg poslovnog ostvarenja. Taj glas i dužnost u našim avionima pripadali su osobama muškog pola. Donedavno, da bi se žena zaposlila kao pilot u domaćoj avio kompaniji trebalo je da ima odslužen vojni rok. Sva sreća, vremena se menjaju tako da dočekasmo da i to besmisleno pravilo, koje u suštini predstavlja kršenje ljudskih prava, ode u zaborav.

Pošto letenje ne zavisi od fizičke snage već psihičke i mentalne koordinacije, jedino logično objašnjenje zašto su žene do sada bile izostavljene iz ove profesije je to što su o tome odlučivali muškarci.

Moram da priznam da sam sa velikim uzbuđenjem i oduševljenjem pročitala vest da je naša avio kompanija (ako je uopšte ’naša’ i ako se tako komunicira), Air Serbia, zaposlila tri žene pilota. I to ne kopilote već kapetane vazduhoplova!

Zdravo, svete!

Tri mlade, lepe dame Ivana Milojević, Biljana Savić i Danijela Miletić imaju privilegiju i čast da njihova imena budu zabeležena u istoriji srpskog vazduhoplovstva, kao prve žene piloti. Probijanje istorijske granice sigurno će biti jedan od najvećih izazova i stimulansa u njihovoj daljoj letačkoj karijeri.

zene piloti u air serbia

Sa profesionalnog, komunikacijskog aspekta gledano, ovaj potez nove avio kompanije smatram prvim dobrim. Mnogo toga mi se nije dopalo vezano za brendiranje i lansiranje avio kompanije Air Serbia, što dajem sebi za pravo da kažem jer sam se u okviru svog posla bavila odnosima s javnošću British Airwaysa, najrespektabilnije avio kompanije u svetu.

Sa druge strane, smatram da dopuštanje mogućnosti da se žena zaposli kao pilot u avio kompaniji, u Srbiji, predstavlja istorijski korak u emancipaciji žena. To je činjenica koja me raduje najviše od svega. Lično imam osećaj kao da za žene zaista više ne postoje granice u profesionalnom ostvarenju u Srbiji. Do sada su žene mogle da idu u vojsku, rmbače po njivama, obavljaju najteže moguće fizičke poslove kod kuće, koji potpadaju pod vođenje domaćinstva, bave se politikom ali im je u kokpit pristup bio zabranjen, sem da unesu kafu, sok ili čaj.

Kao žena, moram da priznam da mi se čini nepravednim što žene piloti moraju da nose muške uniforme, sve sa kravatom i pantalonama, kao jedinim izborom. Mislim da bi bilo sasvim u redu da imaju sve opcije u oblačenju kao i kabinsko osoblje i da svojom pojavom u ženstvenoj uniformi ne bi remetile bezbednost saobraćaja. Smatram da su štiklice takođe nepravedno izostavljene. Više ja pedala stiskam nogom na štikli od 12 cm u kolima, nego što ih one imaju u avionima.

Nažalost, u svetu u kome živimo svaka žena i dalje mora da se bori za poslovno priznanje mnogo više od muškaraca. Da bi bila priznata u svom poslu, isti mora da obavlja mnogo bolje od bilo kog muškarca u svom rangu. I pored toga, ne znači da ima podjednaku priliku za napredovanjem u službi i zauzimanjem visoke menadžerske pozicije. Svaka od nas može da posvedoči da i dalje postoji jasna diskriminacija žena u poslovnom svetu, kako na pravnom tako i tradicionalnom nivou.

Stoga mi je posebno drago da konačno i žene u Srbiji imaju mogućnost da zauzmu prvoklasno sedište u prvom redu čovečanstva, ispred prozora sa pogledom na svemir. Da plove beskrajnim nebom, broje zvezde, uživaju u nebeskoj igri svetlosti, igraju se sa oblacima, munjama i gromovima i broje zvezde u tamnim noćima.

Letenje je drugo najveće uzbuđenje poznato čoveku. Sletanje je prvo. To će vam reći svaki od zaljubljenika u vazduhoplovstvo. Zapravo, ovim poslom mogu se baviti samo zaljubljenici jer zaista jeste poseban. Niko ko se nije zadesio u pilotskoj kabini ne zna šta znači osećaj beskrajne slobode. I to dajem sebi za pravo da kažem jer je jedan deo moje mračne prošlosti obeležilo bavljenje poslom stjuardese. Još jedan od razloga što sam posebno emotivno vezana za ovaj, po meni, istorijski događaj.

Taman kada smo prihvatili avion kao jedno od sasvim običnih sredstava transporta, neobično romantičnu notu letenju avionom vraćaju ove tri mlade, lepe dame. Verujem da bi njihova zgodna pojava na čelu pilotske kabine mogla da oslobodi straha od letenja mnoge koji od istog pate. Onim drugima, nevernim, zatucanim, svešću nižim, pre svega, muškim bićima, koji su, čuvši vest, k’o iz topa izjavili: ’Ja u taj avion neću ući!’, preporučujem da se drže nekog njima bližeg odabira prevoznog sredstva. Ako ništa drugo, imaće dobre noge!

flintstones car

Za kraj, zadovoljstvo mi je da objavim da su prošlonedeljne dobitnice Collistar poklona čitateljke koje su svoje komentare potpisale kao Sanja, Vanja i Tatjana. Od srca im čestitam i želim sve najbolje u tekućoj godini, a Collistaru zahvaljujem na ukazanom poverenju i podršci, kao i dobroj volji da svojim poklonima ulepšaju praznike mojim vermim čitateljkama.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Pratite Žanu na Facebooku i Twitteru.

Tagovi: