Dom zdravlja „Dr Ristić“: Odgovori na vaša pitanja (psihologija)

by | april 4, 2014

sex

Odgovara: Irina Radanović, dipl.psiholog – psihoterapeut

P: Plašim se seksualnih odnosa bez kondoma zbog mogućih zaraznih bolesti. Čitam mnoge savete gde piše „nemojte stupati u nezaštićene seksualne odnose sa osobama koje ne poznajete dovoljno“ i takvi članci me iritiraju jer sam svesna da čovek može imati razne viruse a da i ne zna i da može to preneti drugoj osobi koliko god dugo se poznavali. Imam dečka sa kojim sam godinu dana u vezi i još nijednom nismo imali odnos bez kondoma. On vodi mnogo računa o sebi i svojoj higijeni, ima zdrave životne navike ali mene brine činjenica sto potiče sa drugog kontinenta (Afrika) i ne znam mnogo o njegovim bivšim vezama. Imala sam neprijatno iskustvo sa dečkom koji je iz naše zemlje pa sama pomisao da je sadašnji momak sa drugog kontinenta me baca u još veću brigu. Posle neprijatnog iskustva sledećem dečku sam posle par meseci veze ispričala za moj strah i objasnila mu kroz šta sam prošla sa bivšim momkom, te mu predložila da ide na pregled kod urologa kao što ja redovno posećujem ginekologa. On se uvredio, rekao mi da sam nepoverljiva, bezobrazna i kako sam verovatno ja kriva za taj incident. To je bio razlog našem raskidu. Moj sadašnji dečko je divan i pun razumevanja ali vođena reakcijom bivšeg plašim se da i on ne reaguje isto. Kako da se postavim jer ne bih želela da ga povredim a ne želim sebe da stavljam u nezgodan položaj? Hvala unapred. Nataša

O: Poštovana, u pravu ste kada kažete da ma koliko se osobe poznavali ne moraju znati dovoljno jedno o drugome, s tim da je verovatnoća da nešto više jedno o drugom znaju veća kada se bolje poznaju, a zaštićeni odnosi se preporučuju, u oba slučaju (bez obzira na to iz kog grada, zemlje ili kontinenta potiču osobe). Odgovoran odnos prema svom zdravlju je nešto što je vrlo važno/ korisno, u svakodnevnom životu, pa samim tim i odgovorno ponašanje pri stupanju u seksualne odnose. Prirodno je da nakon lošeg iskustva sa prethodnim partnerom osećate uznemirenost pri pomisli da bi i sadašnji mogao da reaguje na sličan način, ali s druge strane zapitajte se da li biste i voleli da ostajete u vezi sa nekim ko razmišlja i ponaša se na način na koji se poneo Vaš bivši dečko. Stoga, preuzmite inicijativu i otvoreno i iskreno porazgovarajte sa partnerom.

Odgovara: Aida Zonjić, dipl. psiholog

P: U poslednje vreme imam problem sa plakanjem. Kad god nešto nije po mojoj volji, u ljubavi ili u svakodnevnim situacijama, počnem da plačem i teško se smirim. Molim vas da mi kažete da li je potrebno da se javim psihologu? Katarina

O: Poštovana, problem sa plakanjem koji navodite može biti, I verovatno jeste, jedan od puno različitih oblika ispoljavanja puberteta odnosno adolescentskog perioda. Tada dolazi do veoma burnih emotivnih reakcija, ponekad može izgledati I bez pravog razloga, kao što su bezrazložan plač, napadi besa ili ljutnje, euforična raspoloženja, izraženo I učestalo zaljubljivanje I sl. Iako imate 21 god, može I kod Vas postojati tzv. “ odložena” adolescencija jer se proces sazrevanja ličnosti još nije završio. Taj proces, bolje rečeno, traje ceo život, ali emotivno sazrevanje je nešto što je najintenzivnije baš u pubertetu. Nužno je da ne sprečavate sebe da kada se potreba za plačem javi niti suzbijate sebe, već da se isplačete, ali I da istovremeno osvestite koja je emocija sakrivena iza takvog plača, da li je tuga ili ljutnja ili nešto treće.. Važno je samo da ne potiskujete emociju kija se pojavi , da joj omogućite da se ispolji I da je Vi sami razumete odnosno da razumete samu sebe ( povežete se sa sobom ). Ukoliko sami ne budete uspeli u tome, slobodno se javite i na razgovor kod psihologa.

P: U poslednje dve godine imam strah od smrti. Svoje, svojih roditelja i svoje dece. Kada god se desi neki smrtni slučaj mene uhvati panika i stalno razmišljam o tome. Sve što asocira na to mene plaši, budim se noću preznojsna i uspaničena, ne znam kako da prestanem da mislim o tome. Tamara

O: Predlažem da se ipak što pre javite na razgovor kod nekog stručnjaka, neuropsihijatra ili psihologa, jer sve to dosta dugo traje I zasigurno Vas ometa u normalnom življenju. Napadi panike , strahovi I svi slični simptomi imaju svoju podlogu u bazičnom strahu od smrti. Tu psihologija kao nauka I psihoterapija mogu dosta pomoći pod uslovom da se osoba obrati bez predrasuda I bude otvorena za saradnju odnosno da je spremna da zaista sebe promeni u određenoj meri. Ponekad nam takvi strahovi služe zbog nečega, imaju neku svoju sekundarnu ulogu iliti svrhu. Da sada ne bih nagađala u čemu je uloga Vašeg straha od smri i panike koju doživljavate, najbolje je da se javite na psihološki pregled.

Imate pitanje? Obratite se stručnjacima iz Doma zdravlja “Dr Ristić”, članica MEDIGROUP. Kliknite ovde.

Tagovi: