U budnom snu

by | februar 24, 2014
Foto: Aleksandra & Branislav Coka Ostojić

Foto: Aleksandra & Branislav Coka Ostojić

U petak veče bila sam na koncertu fantastične pevačice Amire Medunjanin. Bosanska Bili Holidej, kako je zovu u svetu. Unela je bosanske sevdalinke, na sasvim novi i originalan način, neočekivano u moj život. Do sada je tu mesta bilo samo za makedonske narodne pesme, koje su za mene i dalje neprikosnovene. I Amira ih peva i to najlepše na svetu, kako do sada nisam čula. Božanstven glas. Potpuno autentičan. Neponovljiv. Kontrabas, klavir, perkusije i akustična gitara upotpunili su ovaj jedinstveni muzički događaj. Pored njih petoro na sceni nije bilo mesta nizašta drugo. Raskošni svetlosni efekti upotpunili su doživljaj.

A to sam već morala da ovekovečim mojim novim telefonom. Smatrajte ga i mojim novim kućnim ljubimcem. Ajd’ što je savršeno dobar nego i lep! Meni najvažnije. I još žut! Otuda #žuća. Tako ga zovem, inače mu je ime Nokia Lumia 1020 #Windows phone. Kreativni deo mog bića morao je isprobati sve moguće aplikacije za slikanje. A ima ih onoliko! I to kakvih. Otuda ove čarobne slike sa lica mesta.

Amira1

Amira 2

Sva sreća, u nekom trenutku iscurela je baterija i konačno sam mogla s mirom da se prepustim koncertnom užitku. Bez ometanja sebe same. A nismo li, gotovo uvek, sami sebi najveći neprijatelji?! Udobnije sam se smestila u fotelji i utonula u budni san. Već u sledećem trenutku, odjednom, kao da je sve oko mene prestalo da postoji. U meni je nešto samo kvrcnulo i pažnja mi je bila u celosti preusmerena na Amirin glas i muziku, koji su otvorili sva moja čula. Postoji ta jedna tačka, koju vremenom razbijemo, a koja podrazimeva otvaranje prostora za ulazak u stanje smirenosti uma. Sasvim neosetno, skliznula sam u meditaciju. I više ništa drugo nije postojalo za mene. Bila sam tu. Prisutna. Budna, odsanjala sam dva i po sata. Kao da je bio tren.

Moje biće prožimao je duboki osećaj istinske lepote i beskrajnog mira. Naježila sam se i tako napetih nervnih završetaka ostala do kraja koncerta. Iako mi se sve činilo kao tren. Kao i kad meditiram sa Bojanom (Glušac, mojom terapeutkinjom).

Sa njom već nekoliko godina aktivno radim na uspostavljanju balansa uma, duha i tela. Ona kaže da je to jedno i ja se slažem sa njom u potpunosti. Njena metoda Psiho-energo drama (PED, http://bojanaglusac.com/psihoterapija#Psihoenergodrama) zasniva se na kombinaciji terapeutskog, psiho-dramskog i meditativno-energetskog rada koji podrazumeva najpre osvešćivanje nesvesnih aspekata naše ličnosti, a potom pokretanje energetskih procesa radi uspostavljanja boljeg kvaliteta života i podizanja nivoa svesnosti. Jer ne postoji procep između duhovnog i materijalnog u nama.

Što znači da ako želite da imate kuću na Havajima, nije dovoljno samo da fokusirate svoju energiju u tom pravcu već treba određene, konkretne korake da preduzmete i na materijalnom nivou. Recimo, kupite plac.

Ili kada je zaljubljivanje u pitanju da, za početak, pročeprkate po dubini svoje duše i otkrijete zašto se to do sada nije desilo, a onda napravite bar par koraka da Bog zna na koju stranu da pogura, pa ćemo lako dalje, Bojanin je odgovor na često postavljano joj pitanje od strane klijenata (Kad ću da se zaljubim?!), parafrazirajući anegdotu jednog svog prijatelja i sveštenikov odgovor na takođe mnogo puta postavljeno mu pitanje – zašto mi ne ide u životu.

Takođe, napominje da je maštanje isključeno jer meditacija ne podrazumeva taj vid fiksacije!

Bez šale, mogu da potvrdim na svom primeru da to radi jer mi meditacija umnogome pomaže da pojačam uspostavljenje energetske procese, koje hoću da realizujem. Ali nemojte misliti da to ide tek tako! Što kaže moja prijateljica Dušica, dugogodišnji meditant, ‘prvih godinu dana imala sam neverovatan strah od promene bilo kakvih procesa u mom biću. Stalno mi je bilo frka da ću ja da meditiram i onda će da nestane sve sto mi se sviđa i doći će svašta nešto što je, kao, super, a meni uopšte nije zanimljivo. Sestro slatka, godinu dana radila sam meditacije za reprogramiranje straha od reprogramiranja!’

Smejem se dok mi priča jer sam isti osećaj imala. Ali to je normalan proces jer naš um se opire svakoj promeni. Zao gospodar.

Zato treba imati u vidu da su procesi osvešćenja našeg bića dugotrajni i da se opipljive promene ne mogu desiti na prečac. Iskreno, godinama nisam ni znala šta radim, ali sam radila. Često se osvrćući oko sebe i pitajući šta ja to, zapravo, radim. Zanimljivo je da i pored takvih, opstruktivnih misli nisam odustajala, što je već bio sasvim dobar znak.

Sada, nakon sedam godina aktivnog bavljenja meditacijom, vrlo brzo mogu da meditativno detektujem ima li negde ’mesa’ za mene ili ne. U različitim segmentima života, što može biti vrlo korisno. Skraćuje utrošak vremena, umanjuje tenziju i bespotrebno gubljenje energije na pogrešne stvari, poslove i ljude. Nekada se desi da i pored jasnog uvida guram dalje, čisto da ispoštujem formu, mada osećaj u meni govori suprotno.

Na ovaj način mogu se otklanjati prepreke i blokade koje sami sebi nesvesno postavljamo.

Meditacija može da pomogne da dođemo u kontakt sa svojom pravom prirodom i autentičnim bićem kroz proširenje i preobražaj naše svesti i ličnosti, rastapanjem ega, idealizovane slike o sebi i prebacivanjem centra ličnosti na naše istinsko biće. Naizgled, promene u našem životu spolja ne moraju biti vidljive, mada duhovno nikada ne isključuje materijalno. Ako do toga i dođe, znači da smo otišli u krajnost, što takođe nije dobro.

Jedna zen poslovica to dobro ilustruje:”Pre prosvetljenja cepaj drva, nosi vodu. Nakon prosvetljenja cepaj drva, nosi vodu”. Sa poentom na sada i svesnost trenutka sadašnjeg.

’’To je stanje u koje uđemo čim zaustavimo misaoni tok, sve mentalne i emocionalne procese i uđemo u stanje čiste svesti. Kao da isključimo i svesno i nesvesno’’, kaže Bojana.

Prema njenim rečima, radno-aktivan čovek ima 1,2 miliona misli dnevno. Od čega nam je za život dovoljno oko 100.000. Onih 900.000 predstavlja beskorisno prebiranje nepotrebnih misli po glavi (gde sam bila, šta sam radila) i remećenje čiste svesti. Da bi bio genijalni izumitelj potrebno je oko 300.000, na koliko je Tesla stvarao. Nije tajna da je do svojih izuma dolazio upravo kroz meditaciju i smireno stanje uma, poput Mocarta, koji je u blještećem vazduhu pred sobom viđao partiture svojih dela i samo ih zapisivao. Kažu da je gledajući zalazak Sunca i slušajući Geteove stihove došao do ideje kako da konstruiše elektromotor.

Tek smirivanjem misli, otpuštamo našu kretivnu energiju i otvaramo polje beskrajnih mogućnosti.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Pratite Žanu na Facebooku i Twitteru ili potražite aplikaciju „Žanin ugao“ na Windows Storeu.

Tagovi: