Moja priča o gojaznosti: Intervju sa Kejti Hopkins

by | maj 14, 2015

Da li ste imali priliku da pogledate prvi deo čuvenog dokumentarca koji je snimila kontroverzna britanska kolumnistkinja i TV lice Kejti Hopkins? Ako jeste, sigurni smo da niste ostali hladnokrvni prema njenom nesvakidašnjem pristupu temi gojaznosti i mršavljenja. Drugi deo emituje se 17. maja na kanalu TLC, a do tada pročitajte kako Kejti opisuje iskustvo koje je proživela.

katie hopkins tlc.jpg

 

Poznato TV lice, Kejti Hopkins, dospela je na naslovne strane nakon kontroverznih komentara o gojaznosti i tome da su gojazni ljudi lenji, da niko neće da zaposli osobu sa viškom kilograma, kao i da je lako smršati. Nakon što su joj dosadile tvrdnje da je teško smršati, Kejti je odlučila da dokaže suprotno. Ovaj dvodelni specijal TLC-a prikazuje Kejtin eksperiment i njenu odluku da se ugoji 20 kilograma, a zatim pokaže da je lako smršati smanjenjem količine unete hrane i povećanjem fizičke aktivnosti.

Da li možete da izdvojite neke zanimljivosti iz perioda kada ste se svesno ugojili i imali 20 kilograma viška?
– Kada imate višak kilograma, imate i manjak samopouzdanja, ali to ne možete razumeti dok zaista ne dođete u tu situaciju. Kada vitki ljudi govore o problemu gojaznosti, oni u stvari nemaju potpunu predstavu o tome šta to u stvari znači i kako izgleda. Zato je meni bilo važno da lično to iskusim. Kada sam se ugojila, nije mi padalo na pamet da uđem u radnju u kojoj inače kupujem garderobu. Pre svega, tamo su prodavačice strašno zgodne, a osim toga kabine za probu su u centralnom delu radnje i svi vas vide kroz izlog ako izađete da na većem ogledalu osmotrite ono što probate. Kada ste krupniji, sve vam lošije stoji i naravno da ne želite da vas neko posmatra. Šoping je neprijatno iskustvo kada ste gojazni. To su mi potvrdili i drugi ljudi s viškom kilograma. Neki od njih nisu kupovali novu garderobu 5, 10 pa i više godina. Kada ste fit, šoping je jednostavna stvar, ali kada ste gojazni, to je veoma uznemirujuće iskustvo.

Smatrate da ne postoji opravdanje da neko bude debeo. Da li ste uspeli da dokažete tu svoju tezu? Kave su bile reakcije na vaš dokumentarac?
– Definitivno ne postoji opravdanje da neko bude debeo. Naravno, postoje razlozi zbog kojih se ljudi ugoje – možda je neko izgubio voljenu osobu, pa traži utehu u hrani, možda je izgubio posao… Ljudi imaju razloge, to je tačno. Ali, opravdanja ne postoje i najteži je taj prvi korak kada treba sebe pogledati u ogledalo, bez odeće i priznati sebi da ste se ugojili. Posle toga je sve lakše. Kod mene je to sve bilo malo drugačije jer sam se ugojila s namerom, pa sam samim tim jedva čekala da počnem da mršavim. Pokrenuti se i odlučiti se na mršavljenje većini ljudi je teško, ali su mi mnogi pisali nakon što su pogledali moju emisiju da su uspeli da smršaju. Drago mi je što inspirišem ljude. Znate, u Britaniji je jedno od desetoro dece gojazno već u predškolskom uzrastu, sa neke 4 godine, i to je užasno. Očigledno da “čaj i razumevanje” ne deluju i da je potrebno da neko jasno i glasno ukaže na problem. Mislim da sam u svojoj emisiji to uradila upravo na takav način i stojim pri tome da opravdanja ne postoje.

Šta biste poručili gojaznim ljudima kojima ste inspiracija?
– Znate, i dalje postoje ljudi koji smatraju da sam užasna osoba zbog načina na koji govorim. No, u poslednje vreme sve je više onih koji kažu da je sjajno to što sam uradila u svojoj emisiji i da sam ih inspirisala da se pokrenu i porade na sebi. Tokom emisije, kako bih smršala, pokrenula sam i Fat Club i okupila ljude koji su takođe želeli da smršaju. Imali smo cilj – 10.000 koraka dnevno. Naglasiću da ne podnosim dijete i pobacala bih sve knjige o dijetama. Poenta je u balansiranoj ishrani i svakodnevnoj aktivnosti.

Kako možemo da motivišemo sami sebe da izgubimo kilograme?
– Na kuhinjskom zidu imamo jedan veliki kalendar gde se upisuju sve aktivnosti koje imamo kao porodica i pojedinačno. Imam troje dece i mnoštvo aktivnosti tako da je kalendar neophodan. Na tom kalendaru crvenom bojom sam zaokružila dan početka gubljenja kilograma i to je bilo to. Jer, zaista, ne verujem da debeli ljudi mogu biti srećni. Često ćete čuti kako neko ko je gojazan kaže da je “debeo i srećan”, ali pričala sam sa mnogim gojaznim ljudima koji su priznali da je to samo zavaravanje. Potrebno je pronaći snagu u sebi i početi. Jedna majka dvoje male dece počela je tako što je igrala dok kuva, vrlo jednostavno. Svakako se nadam da će moja emisija pružiti dodatnu inspiraciju onima kojima je to potrebno.

Tagovi: