ISPOVEST OSVETNICE: Prodala sam njegov auto za 100 evra!

by | oktobar 10, 2009

osveta mutu


PAZL KOJI NEDOSTAJE

Zorana sam upoznala svog prvog radnog dana u lokalnoj radio-stanici, u leto ‘98. On je u to vreme bio kontroverzni didžej, poznat po svojim gegovima i otkačenim nastupima. Jednom je, uoči dočeka Nove godine, pomerio sat deset minuta unazad, tako da su slušaoci naše stanice dočekali ponoć ranije nego ostali. Izvesno vreme smo radili zajedno, a onda mi je rekao: „Ti si pazl koji mi nedostaje“. Nekoliko dana kasnije smo se smuvali, a uskoro smo počeli da pričamo i o braku. Venčali smo se u junu 1999. godine, a nekoliko meseci kasnije sam zatrudnela. Zoran je bio van sebe od sreće. Ali, na njegovom poslu su stvari stajale veoma loše, a onda je dobio otkaz na radiju, uz obrazloženje da je prekoračio granicu pristojnosti kada je rekao da za večeru jede pse lutalice kako bi ih bilo manje na ulicama.
Zoran je nastavio da smišlja smicalice i kod kuće, a prvog aprila je nazvao naše majke da im kaže da su postale bake, iako sam još bila daleko od porođaja. Ponekad bih se smejala njegovim šalama, a ponekad sam se i ljutila jer je zaista umeo da pretera. Počela sam da se brinem da li uopšte zna kada treba da stane i trudila se da ga učinim odgovornijim jer smo morali da se staramo o bebi koja je došla na svet. Ipak, tokom naredne tri godine neprestano smo se seljakali, a Zoran je stalno dobijao otkaze. Uprkos svemu, i dalje smo se sjajno slagali, a on se odlično snalazio u ulozi oca. Bila sam kolikotoliko zadovoljna, sve dok u naš život nisu stigla njegova kola; bila je to još jedna njegova luda egzibicija – „mazda“ za koju je rekao da će je nabudžiti i prodati. Svakog dana kupovao je nešto novo za auto – farove, amortizere… Postao je opsednut. Kada je ponovo dobio posao, nije prestao da „sređuje“ kola pa se gotovo nismo ni viđali.

NESLANE ŠALE

 

Nažalost, nije samo „mazda“ bila problem. Ponovo je radio na radiju, a njegove šale postajale su sve gore i gore. Jednom je uživo nazvao svoju mamu i rekao joj da je gej. Čak je nazvao i moju sestru, u vreme kad sam drugi put bila trudna, i rekao joj da ju je zamišljao dok je bio u krevetu sa mnom. „Bilo bi urnebesno smešno da se primila“, rekao je.
„Ne, ne bi“, vrištala sam, na šta se on još više smejao. Nastavio je sa neukusnim šalama, a ja sam bivala sve nesrećnija. Postao je potpuno zavisan od bizarnih gegova i zgražavanja okoline koju je svojim postupcima neprekidnoizazivao. Nije se promenio ni kada se rodila naša druga kćerka.
Jedne večeri, kada sam stavila decu na spavanje, uključila sam radio da čujem Zoranovu emisiju. U studiju je bila pevačica koja mu se oduvek dopadala pa mi je zasmetalo što mi nije rekao da će ona gostovati. Moje nezadovoljstvo pretvorilo se u istinsku mržnju kada je iznenada rekao: „Ne, stvarno, napustio bih ženu i decu da bih bio sa tobom“.


ŽENSKA OSVETA

 

Bila sam očajna i po glavi mi se vrteo film mog života: da bih sačuvala brak, napustila sam firmu u kojoj sam dobro zarađivala, seljakala sam se od grada do grada jer je on svaki čas menjao posao, neprekidno sam morala da mu izigravam „mamu“, a sada se ispostavilo da više poštuje propalu pevaljku nego mene.
Nisam mogla više da izdržim i rešila sam da nešto preduzmem. I to nešto radikalno, nešto baš dramatično. Nešto u njegovom stilu. Htela sam da mu vratim istom merom. Ali kako? Onda mi je sinula ideja. Kola! Odlučila sam da dam oglas da prodajem njegov auto. To nije bio nikakav problem jer su kola bila registrovana na moje ime. Dogovorila sam se sa kupcem da dođe po „mazdu“ pre nego što se moj „duhoviti“ muž vrati kući. Cena je bila 100 evra, pa nije ni čudo što je bilo zainteresovano mnoštvo kupaca. Jedan momak je rekao da će doći da „pokupi“ auto već sledećeg jutra. Kada je Zoran te noći došao kući, stvari su ga čekale spakovane na ulazu. Nisam mu ništa rekla za kola – posvađali smo se i on je otišao. Ujutro je kupac došao po auto. Nismo dugo pričali – pretpostavljam da je hteo da ode pre nego što se predomislim. Ali, nije zaboravio da mi kaže da se čuvam i poželeo mi je sreću.


ANGAŽOVAO JE TV EKIPU

 

Zoran je nekoliko dana kasnije saznao šta sam uradila. Ali, nisam marila za to jer nije bilo šanse da se pomirimo. Ubrzo posle toga počeo je da me bombarduje porukama koje mi je ostavljao na telefonskoj sekretarici. „Molim te, draga, podigni slušalicu… Ne mogu da živim bez tebe i devojčica.“ „Ha!“, pomislila sam. „Trebalo je ranije da misliš na to.“
Stigao mi je ogroman buket cveća sa romantičnom porukom. Čak me je, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, molio da mu dam drugu šansu, ali ni tada nisam reagovala na njegove molbe. Ipak, kada je prošlo nedelju dana, znala sam da moram da mu dozvolim da vidi decu pa sam se javila na telefon. Zvučao je užasno: „Žao mi je“, rekao je. „Baš me briga za auto. Stalo mi je jedino do tebe i devojčica“.
To me je iznenadilo. Toliko je bio opsednut svojom „mazdom“ da sam mislila da mu je taj auto sve na svetu. „OK“, rekla sam. „Možeš da dođeš. Ali, samo da bi video Sofiju i Maju.“ Pred odlazak me je upitao: „Šta treba da uradim da bih te vratio?“. „Ono nemoguće“, odgovorila sam mu. „Onda ću to i uraditi“, rekao je.

PROMENE IZ KORENA

 

Tokom narednih nedelja nije prestao da mi dosađuje pitanjem šta to treba da uradi. Na kraju sam morala da popustim pa sam sastavila spisak stavki koje sam želela da promeni: između ostalog, da više vremena provodi sa svojom porodicom, da se ne bavi poslovima koji ga odvlače od nas, da ne zbija šale koje prelaze granicu pristojnosti – osim ako se prethodno nije konsultovao sa mnom. Očekivala sam da će početi da se vadi i smišlja razna opravdanja ili da će se složiti sa svim mojim zahtevima a potom pogaziti datu reč.
Ali, nije bilo tako. Dani su prolazili, a Zoran se pridržavao svih zahteva sa liste. Prošlo je skoro tri meseca kako sam prodala muževljev auto, a tek pre dve nedelje dozvolila sam mu da ponovo živi sa nama. Ne žalim zbog toga što sam uradila. Morala sam da preduzmem nešto da bih promenila situaciju u kojoj sam se našla, i po cenu da ostanem sama. Osetila sam olakšanje od same pomisli da sam imala snage za tako nešto. Na kraju je i Zoran shvatio da ne može da se šali sa m

Tagovi: