Znam koliko čezneš za mnom…

by | septembar 4, 2013

Zana_PTi si baš visoko kreativna osoba. Mnogo stvaraš. Divim ti se, piše mi jedan Nikola, pretendent na presto, al’ ne zna najbolje srpski, što je u mom svetu preslatko i neopisivo šarmantno. Back to the roots, vratila sam se i svom omiljenom imenu. I Nikoli Tesli, naravno. Posle rekonekcije kod Erica Pearla, kako to biva, sretnem i Anju Petrović, koja radi sličnu stvar samo se zove Teslina metamorfoza. Sve se to dešava dok sam na seminaru Na putu samospoznaje kod Dejana Dimitrijevića. Zabavnije je nego u bilo kom noćnom klubu. Sad nepogrešivo srećem „budne“. Gde god da sam. Čudesno mi je da sam i učesnik i posmatrač u ovom periodu. Posmatram, ne osuđujem, jer niko od nas nije savršen a ipak – svi smo savršeni u svojoj nesavršenosti.

Tako i Nikola. Uleti mi u „polje posmatranja“. Koincidencija ima i previše, imamo istog astronumerologa, on praktikuje reiki, mislimo da je Margarita Milenković divna osoba, ide na jogu, a u momentu kad sam ga srela bio je raspoložen da pređe na sirovu hranu. Čita Sai Babu i redovno mi prepričava. Ja na njemu vežbam rekonekciju, donosim Vadima Zelanda i moj dragi Transurfing, imam za koga da pravim i sirove krekere i sirove večere. Pošaljem ga u Bio&Bio radnju u Zagreb, a on se oduševljen vrati sa svim stvarima i koje sam tražila i koje nisam. Iako vodi čitavu kompaniju, piše mi slatke poruke tokom dana dok držim svoje Soulfood sesije. Tako divnu osobu teško da biste našli da ste je svećom tražili po svetu.

Upoznala nas je zajednička prijateljica koja mi mesecima priča o njemu i o tome kako bi bilo divno da se nas dvoje družimo. Ja sam uvek u potrazi za pričama i rado upoznajem ljude. Otvorim random knjigu stihova Vesne Krmpotić kod njega, kad tamo piše Ja znam koliko ti čezneš za mnom…

Kao soundtrack uz večeru svira Michael Buble. Univerzum ima baš neobičan smisao za humor. Svugde me čeka neka dobra priča, čak iako nema seksa. Sometimes you win, sometimes you loose, a nekad dobiješ i jare i pare. I tantra eksperta. Kod mene se stvarno nikad ne zna gde leži devojačka sreća.

Inače, kao u svim bajkama, princezu dobija najhrabriji i onaj ko prođe sve zamke koje mu zla veštica postavlja. U ovom slučaju ja sam i princeza i veštica. Jednom me je u nekom razgovoru prekinuo i pitao koliko dece želim da imam.

„Hm, mislim da je to vreme za mene davno prošlo.“ Kad sam bila mala, govorila sam da ću ih imati petoro, potom sam ih toliko imala u redakciji, ali danas mislim da su deca velika odgovornost i nemam hrabrosti ni za jedno.

„Osoba kao ti nema hrabrosti za tako nešto?“, on ne veruje šta izgovaram i ismejava me, naravno. „Nakon svih eksperimenata, čak i onih pijavica?“

„Nemam. Ili se nikad nisam osećala sigurno pored nekog da bih uopšte i poželela tako nešto. Stoga sam prihvatila da to nije moja priča, civilizacija nije u opasnosti, preživećemo i ako se ja ne reprodukujem, a očigledno mi je Bog namenio neki drugi zadatak. Jednako važan.“

Potom mi je ispričao kakva je on „dobra prilika“. Priznajem, za trenutak sam mogla u mom prostranstvu varijanti čak da se zamislim pored njega u nekoj kući u Toskani, s baštom i gvozdenom kapijom, no ja više ne sanjarim, nego stvaram. Što znači, zla veštica će ga odmah staviti na test. Napravim prigodnu dramu, a tako se i namestilo, jednostavnu za početak: PMS i pun mesec – killing kombinacija. A na muci se poznaju junaci, šta sad.

Šta dobijete kad pritisnete narandžu – pa sok od narandže. Šta dobijete kad pritisnete čoveka – pa ono što je unutar njega. Naravno, ljudi koje srećemo su i naša ogledala, a ja sam prolazila kroz svoju bespomoćnu fazu, svi moji strahovi su izašli van te, naravno – i on je bio uplašen.

Danas imam samo jedan savet za srećniji život – Face your fears! Suoči se, prijatelju, sa svojim strahovima. To nam je svima zadatak u ovom životu, bio on bajkovit ili ne. Muškarcima pogotovo – svi su toliko izgubili pojam o sebi da misle da su hrabri kad ti priznaju da su se uplašili. Stvarno?

Da li neko zna koliko puta dnevno prolazim kroz svaki svoj strah, jesam li dovoljno lepa, jesam li dovoljno zgodna, a tek pametna, da li da odem na hijaluron ponovo, spada mi lice a opada mi i kosa jer me štitna žlezda muči dok paralelno renoviram kuću i pišem knjigu, kako bih obezbedila sredstva za sve to. Ako pojedem ovo, hoće li mi se naduti stomak pa neću moći obući haljinu u kojoj divno izgledam. Ako zaplačem sad, hoću li ustati podbula za snimanje sutra, imam li šta da kažem na promociji sutra, imam li dovoljno da pokrijem minuse na karticama i da kupim poklon za rođendan dragim osobama. Svakog dana pobeđujem svoje strahove. I uveče se zahvalim svim svojim anđelima što mi pomažu da mi svaki dan bude praznik.

Slavica Squire i ja radićemo jedan dan koji menja sve negde u decembru pred Novu godinu. Sva radost, zadovoljstvo i strast dolaze nam iz neizvesnosti kada uradimo nešto što nikada nismo, kad spoznamo svoje snove i želje i suočimo se sa svojim strahovima, zapravo prođemo kroz njih.

Čak i kad ja kažem nekome da ne želim nikada više da ga vidim, on će pronaći način. „Onaj za kojim ja čeznem“ neće se tako lako zaustaviti jer sam ja ta koju je izabrao. Lepo mi je rekao „naš“ astrolog – on će proći sve tvoje zamke i testove. Zato što je on tebe izabrao. Ako prođeš moje „nikada“ – dobiješ mene zauvek!

Ja sam ipak stvorena za heroje. Ne pristajem ni na šta manje.

Budite u toku na www.zanapoliakov.com

Tagovi: