Baby friendly

by | mart 23, 2011

Sa načelnicom GAK Narodni front  doc. dr
Snežanom Rakić razgovarali smo o uslovima rada i tretmanu porodilja u
ovom savremenom porodilištu u kome se tokom godine rodi najviše beba.

Pošto u našem zdravstvu ne postoji protokol lečenja, da li je i u porodilištima isti slučaj? Kakve probleme to može da stvori?
Svako porodilište mora da ima pisani protokol rada. U porodilištu Narodni front postoji protokol rada više od deset godina, dok je u ostalim porodilištima u fazi izrade. Problemi koji mogu da nastanu tiču se sudskih procesa koji se najčešće vode zbog neželjenih ishoda, bilo po zdravlje majke ili ploda.

Ima li razlike u funkcionisanju porodilišta u Beogradu, Nišu ili Užicu?
Postoje razlike u funkcionisanju pojedinih porodilišta. Propisani su uslovi koje porodilište treba da ispuni, međutim, svako porodilište ima svoj način rada, medicinsku doktrinu, kao i stepen težine slučajeva koje mora da reši. Razlikuju se porodilišta u sekundarnim i tercijarnim centrima. Porodilišta u tercijarnim centrima, tj. klinikama, osposobljena su za rešavanje svih vrsta komplikacija.              

Vaše porodilište je poznato po tzv. „baby friendly“ programu. Šta je njegov smisao i svrha? Kakvo je interesovanje?
Porodilište Narodni front jeste „baby friendly“. To je program koji insistira na dojenju kao isključivoj ishrani novorođenčeta i zahteva stalno prisustvo majke uz bebu nakon porođaja. Jedan deo trudnica ovo odobrava, a druga grupa time nije zadovoljna, uglavnom pacijentkinje koje su se porodile carskim rezom. Program se sprovodi od 1995. godine, a mišljenja o njemu su oprečna. Mislim da svaka žena ima dovoljno svesti i obrazovanja da odluči na koji će način hraniti svoju bebu.

Zbog čega je tako teško omogućiti prisustvo pratioca na porođaju, kad se zna da je ta podrška porodilji od neizmernog značaja?
Prisustvo muža na porođaju je poželjno u određenoj meri. To je stvar koju smo uvezli iz anglosaksonskih zemalja. Studija provedena u SAD o prisustvu muža na porođaju, koja se tiče kvaliteta braka nakon porođaja, ukazuje da se oko 70 procenata tih bračnih parova razvede. Prisustvo muža na porođaju je moguće u malim porodilištima, u onima u kojima ima 1.500 porođaja godišnje, te se mogu stvoriti uslovi da parovi tokom porođaja budu izolovani. Međutim, u velikim porodilištima to je teško organizovati, jer ona nisu namenski pravljena za tu svrhu.

Šta porodilja može da bira kako bi sebi olakšala porođaj?
Porodilja, sem epiduralne anestezije, može da bira vrstu smeštaja, da traži prisustvo određenog ginekologa na porođaju, kao i prisustvo muža ili čak bliske osobe – što predstavlja vanstandardnu zdravstvenu uslugu i ima svoju ekonomsku cenu. Način završavanja porođaja, tj. fiziološki porođaj ili carski rez, ne može birati.

Epiduralna anestezija je u nekim porodilištima besplatna, a u nekim košta od 12.000 do 20.000 dinara. Kako je moguće da anestezija bude „luksuz“ koji nije dostupan svakome?
Direktori ginekoloških klinika određuju cenu za porođaj u epiduralnoj analgeziji, kao vanstandardnoj usluzi u okviru dopunskog rada unutar državne ustanove. U zavisnosti od toga kako se organizuje dopunski rad, cena u raznim porodilištima je različita. Epiduralna analgezija nije nikakav luksuz. Ona je benefit i za porodilju, i za fetus, i za lekara koji vodi porođaj. Sve je pitanje organizacije rada u pojedinim porodilištima i to bi trebalo rešiti reformom sistema zdravstvenog osiguranja.

Neka porodilišta već rade po tržišnim principima, tj. ko plati više dobiće anesteziju, apartman, privilegovan tretman od strane medicinskog osoblja…
Tačno je da neka porodilišta funkcionišu po tzv. tržišnim principima. U nekima se anestezija naplaćuje, a u nekima ne, u nekima se sprovodi dopunski rad, u nekima ne. To sve zavisi od direktora pojedinih klinika, tj. na koji način tumače zakone o dopunskom radu i kako ih sprovode. Prava privatna porodilišta u Srbiji ne postoje. Pacijentima treba objasniti koji je minimum usluge koji mogu da dobiju besplatno.

Ima li zvaničnih podataka o korupciji u porodilištima?
Ranije je bilo nekoliko afera, ali procenat korupcije u porodilištima je u opadanju. Doktori nerado dolaze na porođaj od kuće, iako sada mogu da dođu kao izabrani ginekolozi, tako da u GAK Narodni front najveći broj porođaja obave dežurne ekipe.

Neke porodilje iz straha da li će sve proteći u redu dodatno plaćaju lekare koji će ih poroditi. Kakav je vaš savet?
Moj savet je da ne ugovaraju takve porođaje, da puste da porođaj započne prirodno i sve će biti kako treba.

Brojne su primedbe na komunikaciju zdravstvenog osoblja sa porodiljama.
Način komunikacije između osoblja porodilišta i porodilje mora biti strogo profesionalan. Zabluda je da se ženama na porođaju uskraćuju ljudska prava i da su ponižene, to je posledica odstupanja od profesionalnog načina komunikacije, kao i nepoštovanja medicinskih protokola. Greška našeg zdravstvenog sistema je u tome što organizaciono ne omogućava da trudnicu porodi lekar koji joj vodi trudnoću i u koga ima najviše poverenja, što je veoma važno.

Šta se u porodilištu Narodni front promenilo u proteklom periodu?
Primetan je veliki pomak što se tiče stručnosti osoblja i uvođenja savremenih dijagnostičkih postupaka. Napravljen je apartmanski deo koji omogućava pacijentkinjama maksimalan komfor. O tome najbolje govori broj porođaja kojih je prošle godine bilo oko 7.000, što je najviše u proteklih 15 godina. Trebalo bi uvesti i trudničke knjižice, jedinstvenu medicinsku dokumentaciju za sva porodilišta, kao i isti medicinski protokol.

Tekst: Eva Čubrović Foto: Thinkstock/Guliver, Dreamstime

Tagovi: