Šta je zajedničko Džejmsu Bondu i Havijeru Bardemu? HIPOHONDRIJA!

by | oktobar 2, 2009

Dok se divimo zvezdama sa filmskog platna, TV ekrana i naslovnih strana, potajno priželjkujemo da živimo kao oni i otkrijemo recept za sreću. Ponekad ni ne sanjamo da se ispod glamura koji vidimo kriju mnoge aveti njihovih duša, kao što su hipohohondrija, anksioznost ili depresija. Očigledno da je za prvu sreću nisu dovoljni slava i novac.

 

hipohondrija dzems bondDžems Bond-nikuda bez osamnaest lekara!
Da je sreća neobjašnjiva otkrivaju primeri poznatih širom sveta. Ilustrativan je slučaj glumca Rodžera Mura, neustrašivog agenta 007 Džems Bonda, koji u svojoj autobigrafskoj knjizi otkriva da je nepopravljivi hipohonder. Interesantano ja da u svakodnevnom životu okružen sa osamnaest lekra koji neprestano vode brigu o njegovom zdravstvenom stanju, jer smatra da je neophodno bolest preduprediti a ne lečiti kad je već kasno, ili otići u bolnicu. Takođe, Mur izjavljuje da nije glumac sigurno bi imao apoteku, i na taj način predupredio eventualne zdravstvene tegobe.
Sličan je primer zavodljivog Havijera Bardema, glumca koji je opsednut brigom o svom zdravlju. Iako milioni žena širom sveta uzdišu za njim, on proživljava ličnu dramu zbog svog zdravstvenog stanja, a javnosti je otvoreno predočio da je hipohoder. Spisak slavnih koji pate od ovog sindroma ovde se ne prekida, hipohonderi su još režiser i glumacVudi Alen, kralj Elvis Prisli i avangardni umetnik Endi Vorhol.

 

 

Hipohondrija poznata još u antičko doba

Fenomen hipohondrije opisao je Hipokrat, a njen naziv potiče od grčke reči hipohondrijum što označava područje stomaka, gde se većini hipohondera javljaju prve tegobe. Sve do 19 veka smatralo se da je hipohondrija fizičko oboljenje. Kasnije je svrstana u neurasteniju koja pogađa organe za varenje i definisna je kao psihofizičko oboljenje. Tek sa pojavom moderne psihijatrije u 20 veku otkriveno je da je hipohondrija psihičke prirode.

 

Simptomi bolesti
Hipohondrija je stara koliko i čovek, pogađa sve uzrasta i skoro svaki čovek se bar jednom u životu suočio sa hipohondrijom. Iz tih razloga potražili smo odgovore o njenim simptomima od specijaliste medicinske psihologije Ljiljane Trlaje.
Ona je za naš portal objasnila da su osnovne karakteristike hipohondrije stalna opsednutost i strah od oboljenja. Ljudi koji pate od hipohondrije i malu promenu u organizma doživljavaju kao znak smrtonosne bolesti. Neprestano se žale na telesne tegobe, najčešće na srce i krvni pritisak, gastro bolove i glavobolje. Retko se sreće hipohondrija sama za sebe, pre je reč o sindromu kao skupu razlnih simptoma, često su prisutni i depresija, anksioznost, zbunjenost, strah, tuga.
Ova opsesivna sklonost umišljanja bolesti podjednako se javlja kod žena i muškaraca, a podaci govore da od hipohondrije pati oko pet odsto svetske populacije. Pored zabrinutusti zbog bolesti, objašnjavaja Trlaja, javljuju se i sledeći simptomi: opsesivno čitanje tema o zdravlju i pronalaženje simptoma bolesti o kojoj su dobili informaciju, emocionalna rastresenost, učestalo proveravnje telesnih funkcija, pritiska, labaratorijske analiza krvne slike, sve do odlaska na skener, neverovanje lekarskim nalazima i dijagnozama, izbegavanje odlaska u bolnicu i neprirodni društveni odnosi.


Slavni pod pritiskom
Slavne osobe su uspešne i bogate, ali su psihološki pod stalnim pritiskom. Izložene su sudu javnosti koja ih ne štedi ni malo, očekujući da neprestano budu savršene a taj pritisak pokreće potrebu da se zaštite, što se manifestuje hipohondrijom.
Kontinuirani zahtevi medija da se i privatni život prikaže javnosti izazivaju hipohondričnu patnju, a kakvom pritisku su izloženi poznati pokazuju primeri Britni Spirs, Emi Vajnhaus i Lindsi Lohan. Javnosti više ni ne skrivaju psih

 

hipohondrija havijer bardem


Mehanizam odbrane
Stalni stres je poguban za razvoj ličnosti i neprestano opterećuje psihu. Tada podsvest šalje alarmantne poruke, a ako ih osoba ne prepozna, mehanizam odbrane šalje novu poruku aktiviranjem hipohondrije. U fazama psihičkih kriza koje poznati teško mogu da izbegnu povremeno, kao reakcija bekstva, nesigurnosti i straha, hipohondrija predstavlja predah i prirodno odmaranje psihičkih funkcija.

Pubertet povoljan za razvoj hipohondrije
Pubertet je povoljno starosno doba za razvoj hipohondrije, nastavalja sagovornica našeg portala Ljiljana Trlaja. Mlad čovek se ne snalazi dobro u ulozi odraslog. Zbunjen je i ne miri se sa zahtevima tela i njegovih probuđenih nagona, pokazuje strah pred životom. Pokušava da pronađe način kako da pobegne od odgovornosti odrastanja, a jedan od njih je hipohondrija u kojoj se pojačava želja za zaštitom koju je uživao u detinjstvu.
Zrelije godine i starost su moguć teren za nastupanje hipohondrije, ali tada ona nije samo izraz usamljenosti ili napuštenosti, već i znak ozbiljnijih psihičkih i organskih bolesti kao što su melanholija ili arterioskleroza.

 

Strah od života i smrti
Neki istraživači govore o hipohondriji kao o krizi poverenja, naime hipohonder nije u stanju da se poveri svome telu. Precenjivanjem značaja telesnog i izbegavanjem rizičnih situacija po zdravlje, hipohonder skraćuje mogućnost komunikacije sa svetom, tako postaje i ostaje usamljen. U ovoj poodmakloj fazi razvoja hipohondrija ukazuje na strah od smrti, a do tada je bila strah od života.

 

Tekst: Violeta Aleksić

Tagovi: