Na terapiji: Zašto je potrebno ćutati?

by | septembar 12, 2016
HI_MIC_0428-5152mala

Lidija Ćulibrk, urednica magazina „Lepota&Zdravlje“, specijalista zdravstvene psihologije

Odmah nakon L&Z detoks vikenda, počeli smo da planiramo sledeći L&Z vikend. Jedan od njih je vezan za saradnju sa Goranom Isailović koja bi nam približila pokret The Tree Therapy. Ovo podrazumeva šetnju šumom i uživanje u lekovitosti i blagodeti drveća koje nas okružuje. Čim budemo saznali tačan plan, javljamo vam da nam se pridružite.

Drugi predlog je potekao od Tamare Ratković koja nam je predložila Vikend ćutanja.

Vreme ispunjeno vipasana meditacijom. Osho je rekao: „Vipasana nije koncentracija i nije potrebno posmatrati disanje sve vreme. Kada misli, osećanja, događaji, zvuci, mirisi ili nešto drugo spolja skreće tvoju pažnju, ne suprostavljaj se tome. Prihvati to sa pažnjom. Što se god pojavi treba prihvatiti kao beele oblake koji prolaze nebom – niti ih zovi niti ih teraj. Budi samo posmatrač! Kada se dogodi da imaš više izbora za promatranje tada se ponovo vrati svesnom disanju. Ono će ti pomoći da se misli smire.“

Razmišljajući o tome posmatrala sam neko vreme ljude koji pričaju i one koji ćute. Skoro svima nam je teško da ćutimo. Ili sam bar ja okružena takvim ljudima. Potreba da kažemo nešto, da ispričamo svoje doživljaje, svoje viđenje stvari, svoja iskustva. Da li je to potreba da budemo priznati i dokažemo svoje postojanje? Glas koji govori i čovek koji stoji iza njega. Dokaz postojanja. Čovek koji ćuti? Hm… Treba imati petlje pa ćutati. Ćutati, a postojati. Ćutati, a biti samouveren, spokojan, uključen u komunikaciju. Biti slušalac.

Rodonačelnik Slow pokreta, motivator i novinar Karl Honore kaže da smo u modernom vremenu okupirani žurbom, izgubili sposobnost slušanja jer ona nije vezana za brzinu i ne možemo mi da je konotrolišemo. Ne možete slušati brže ili sporije. Ritam slušanja zavisi od onoga ko govori a ne od nas. I zato prestajemo slušati i ne oprestajemo govoriti.

Ipak, i sami osećamo da tu nešto ne valja i žudimo za onima sa kojima možemo „zajedno da ćutimo“. Često se na taj način opisuje partner koga priželjkujemo. I ako pronađemo nekoga s kim možemo da ćutimo, verujemo da smo na istim talasnim dužinama. Ipak, naše ćutanje ima najviše veze s tim kakvi smo sami sa sobom. Ako možemo sami sa sobom da ćutimo, onda to mnogo govori o tome. Koliko često nam to polazi za rukom. Da ćutimo, a da nam nije uključen TV, radio, YouTube. Možda pre nego što zaspimo ili čim se probudimo? Možda ni tada nemamo vremena da ćutimo i budemo sa sobom.

Zato će L&Z organizovati vikend u kom ćete moći da uskladite svoje frekvencije sa frekvencijama celog svog bića, ljudi koji vas okružuju i čarobne prirode. I da se odmorite od svega – ćuteći!

OVDE možete pronaći ostale tekstove iz serijala Na terapiji.

Tagovi: