Zašto ne možete da smršate: 6 pravih razloga

by | mart 6, 2024
Zašto ne možete da smršate: 6 pravih razloga; gojazna žena meri obim svog stomaka

Po ko zna koji put ste na dijeti, ali kilogrami ni da mrdnu ili se vrate brže nego što su otišli. Koji su razlozi zašto ne možete da smršate?

Da li nastavljate da jedete čak i kada znate da treba da prestanete? Za ovo postoji razumno objašnjenje. Tačnije, ima ih nekoliko…

Koji su razlozi zašto ne možete da smršate

1. Da li želite da pojedete svoj stres?

Svoje probleme potiskujemo umesto da se suočimo sa njima. Tako se javlja zavisnost od hrane. Dodajte ovome krivicu kojom mučite sebe što ne možete da smršate i da imate vitko telo. Svima to može da se desi, ali ako dozvolite da se ove negativne misli ukore i postanu vaša svakodnenevica teško ćete uspeti da ih se oslobodite i da smršate.

Da biste saznali da li je hrana zaista vaša strategija suočavanja, krenite na mentalno putovanje u prošlost – sa psihoanalitičarem kao vašim vodičem, ili, ako ste spremni za ovo, sami. Pokušajte da se setite životnih okolnosti koje su mogle doprineti vašoj zavisnosti od hrane. Kada ste počeli da se gojite, a kada da brinete o svojoj figuri? Šta je ovome prethodilo? Koliko često i čime se sada tešite (mislimo na hranu)? I što je najvažnije, kada ste zabrinuti zbog viška kilograma, koje ozbiljnije probleme prebacujete na kraj liste?

Drugi korak je da naučite da razlikujete pravu, fiziološku glad od psihološke gladi. Jedan od načina je da pokušate da jedete striktno po satu najmanje nedelju dana, uz pauzu od četiri sata između obroka. A kada se javi želja da nešto žvaćete, zavarajte sebe – popijte čašu vode, a zatim postavite sebi pitanje: „Da li sam zaista gladan ili samo želim da osetim zadovoljstvo?“

2. Vaši bokovi i stomak vas štite

Razlog zašto ne možemo da smršamo često je podsvesni strah od stvarnog, odraslog života sa njegovim opasnostima i rizicima. „Višak kilograma je psihološka odbrana, oklop“, objašnjava jungovski psiholog Olga Danilina. „Nesvesno težite da postanete „nejestivi“ za svet, nadajući se da ćete na taj način izbeći patnju. Potpunost je psihološka odbrana od bilo kakvih promena, posebno ako čovek nije interno spreman za njih. Novo, vitko telo je novi vi! Šta ako morate da promenite ne samo svoju garderobu, već i svog muškarca, stil života, posao – da ponovo izgradite odnose sa ljudima koji su navikli da vas vide u XXL formatu.“

I ovo je velika stvar – nije iznenađujuće da promene plaše mnoge, a višak kilograma u ovom slučaju donosi sekundarne prednosti. Ova samoobmana uopšte ne sprečava ženu da brine o svojoj figuri i ide na dijetu – rezultati, čak i ako se pojave, biće kratkotrajni. U ovom slučaju, iskren razgovor sa samim sobom će pomoći. Čega se zaista plašim? Šta mi je najvažnije u životu? O čemu najviše sanjam? Šta ja uopšte želim? Šta biste prvo želeli da promenite da je sve moguće?

3. Da li uvek slušate svoju mamu?

Mnogi od nas su kao deca bili primorani da pojedu sve do poslednje mrvice. Neke, kao poslušne devojke, i dalje se guše komadićima koji u stvari nemaju gde da stanu, jer bacanje hrane nije dobro. Gerard Apfeldorfer, autor knjige „Gubitak je u tvojoj glavi“, savetuje da naučite da pažljivo slušate sebe – da prepoznate svoje ritmove ishrane, merite koliko je hrane zapravo potrebno vašem telu.

Na primer, možete sebi davati manje porcije od uobičajenih tokom nedelje ili jesti češće nego što ste navikli, beležeći svoja osećanja između obroka. A glavno je da kažete sebi da jedete (i gubite na težini) ne zbog nekoga ili nečega, već zbog sebe, a pritom činite svestan, odrasli izbor.

4. Gen za gojaznost

Da saznate zašto ne možete da smršate, koliko intenzivno sagorevate kalorije, kako se odvija vaš metabolizam lipida, koji je nivo hormona odgovornih za osećaj gladi i sitosti, proverite svoje gene. Da biste utvrdili koja ishrana, hrana i sport vam najviše odgovaraju, možete se obratiti genetičarima koji će proučiti vaš genotip i na osnovu dobijenih podataka dati detaljne preporuke o ishrani i načinu života.

Genetski testovi na prekomernu težinu sada se rade u mnogim nezavisnim laboratorijama. Naravno, biće potrebno ne samo da prođete testove, već i da pronađete kompetentnog endokrinologa i nutricionistu koji će vam ih dešifrovati i pomoći vam da napravite dalji program akcije.

5. Tiha pobuna

Prekomerni kilogrami mogu biti posledica pobune protiv roditelja koji je nametnuo standarde mršavosti. „Mama vam je nametnula određeni imidž, želiš slobodu, a telo reaguje na prinudu debljanjeme. A mozak šalje signale da je neophodno ojačati rezerve masti kako bi se telo zaštitilo u tako neizvesnoj situaciji“, piše psihijatar i nutricionista, autor knjige „Težina i ja“ Bernard Vajfeld. A ako ste po prirodi tajnovita osoba, navikla da potiskuje osećanja i emocije, onda telo može da počne da se izražava umesto vas.

„Gubitak težine je čin samopotvrđivanja, ali da biste to uradili, morate naučiti da objašnjavate drugima šta radite i poteškoće sa kojima se suočavate na zreo, civilizovan način, a ne tako što tiho jedete svoju patnju“, kaže Džerard Apfeldorfer. Takođe je veoma važno da sebi ništa ne zabranjujete. Dijeta, posebno stroga, uvek je stresna. Čim se završi, nagrađujete sebe kaloričnim poslasticama za nedaće koje ste podneli.

„Prestanite da demonizujete određenu hranu“, kaže psiholog Mišel Frojd, autor knjige „Smršaj i pomiri se sa sobom“. „Što više zabranjujete sebi, veća je unutrašnja napetost i rizik da pre ili kasnije izgubite kontrolu. Dozvolite sebi da jedete sve – samo po malo. Pola rolnice sa cimetom i cela imaju isti ukus. Najakutniji gastronomski osećaj dolazi od prvog zalogaja – onda samo bezumno žvaćete, iz navike. Ili postupite kao mnoge Francuskinje: tokom nedelje drže dijetu, a vikendom jedu šta hoće. I to daje odlične rezultate.

6. Nedostaje vam radosti u životu

Hrana – posebno slatka, je sreća. Samo zato što je društvo proglasilo desert za sreću, a mi smo u to verovali. Takođe smo naučili da je sreća ljubav, seks, kupovina. Kada to radimo, telo proizvodi endorfine. Ako nema dovoljno emocija, javlja se glad za endorfinom. Psiholozi to nazivaju i senzornom deprivacijom – deficitom čulnih senzacija. Ovo je tipično za mnoge savremene ljude koji imaju toliko stvari da rade da nemaju vremena da uživaju u svakoj od njih.

Pokušajte da radite ugodne stvari polako i proširite svoju listu stvari koje vas čine srećnim. Nutricionisti, inače, savetuju da jedete zatvorenih očiju, oslušajući senzacije koje se tom prilikom javljaju. „Pretvorite svaki obrok u degustaciju“, savetuje francuski psihoterapeut Žan-Filip Zermati. „Što se više trudimo da osetimo ukuse i aromu hrane, tim pre dolazi do zasićenja.“

Liudmila Chernetska/gettyimages.co.uk